Dijete s 3 godine već čita – što može biti loše u tome?
Moj je dječak kasnio u mnogočemu u odnosu na zadane miljokaze. Kasnije je prohodao, kasnije progovorio, kasnije počeo samostalno se oblačiti i jesti. No, u jednoj stvari je uvijek bio daleko ispred svojih vršnjaka, pa čak i djece par godina starije od njega: u brojevima i slovima i svemu što ima ikakve veze s tim.
U dobi od dvije godine nije znao pričati, ali je bez greške prepoznavao napisana sva slova abecede i sve brojeve do 10. Niste ga mogli zbuniti. Već puno prije trećeg rođendana sam je čitao naglas sva slova i brojeve do 20. S četiri godine slovkao je savršeno riječi po zvuku, slagao slova u točne riječi i poznavao brojeve do 1000. Oko četiri i pol godine znao je dosta matematičkih radnji, omiljena igračka bila je kalulator, a tablicu množenja znao je napamet. Negdje malo iza četiri i pol počeo je čitati s razumijevanjem do par riječi u rečenici i bez problema pisao stihove iz pjesama koje je čuo. Naravno, čitao je i štampana i pisana slova bez razlike i znao abecedu hrvatsku, englesku i slovensku (jer smo imali neku dječju igračku sa slovenskom abecedom). Kad bi nabrojao abecedu unaprijed, bez greške bi ju izrecitirao i unatrag. Odmah. Bez da vrti film kao mama i pokušava odgonetnuti je li sve točno.
S 5 godina čita knjige za djecu i pune rečenice, no i dalje ima kašnjenje u razumijevanju i potrebna mu je podrška kompleksne logopedske rehabilitacije.
Hiperleksija – dobro ili loše?
Kako dijete može istovremeno imati teškoće razumijevanja svakodnevnog govora, ali savršeno dobro razumjeti logiku matematike? Kako se može boriti sa shvaćanjem da je njegova baka mamina mama, ali istovremeno imati kapacitet da zapamti svaku riječ, poredak slova i čak izvuče logiku riječi i njenog nastanka. Kad sam prvi put rekla sinu da se zubar zove stomatolog – istog trena mi je uzvratio ”a može li biti pedesetmatolog”. Ne možete zamisliti moje čuđenje dok sam uopće shvatila na što misli.
To je taj čudnovati mozak koji vjerojatno ima neki oblik fotografskog pamćenja i doslovnog shvaćanja svijeta oko sebe. Može razumjeti da je 8 plus 4 jednako 12 jer mu to ima smisla. Ne može nikako razumjeti da se čaša razbila slučajno već iznova traži objašnjenje ‘zašto se razbila’. Slučajnost nije nešto što može shvatiti.
Hiperleksija je pojam koji se često spominje, ali se rijetko kad jasno objašnjava. Za roditelje čije dijete vrlo rano počne čitati slova ili cijele rečenice dok vršnjaci nisu ni blizu, hiperleksija se na trenutak može učiniti kao izniman dar, no stvarnost je dosta složenija.
Djeca s hiperleksijom pokazuju snažan interes za slova, brojeve, znakove i pisanu riječ. Mogu naučiti čitati vrlo rano, ponekad već s dvije ili tri godine, često bez ikakvog formalnog podučavanja. No kod hiperleksije čitanje ne znači nužno i razumijevanje pročitanog.
Dijete može bez greške pročitati tekst, ali zastat će bez odgovora ako ga pitate o njegovom značenju ili tražite da poveže pročitano sa stvarnim životom.
Više od ranog čitanja
Hiperleksija se ne smatra samostalnom dijagnozom. Često se javlja u sklopu poremećaja iz spektra autizma, ali ne isključivo. Neka djeca s hiperleksijom imaju izražene komunikacijske i socijalne teškoće, dok su kod druge djece one blaže ili se s vremenom smanjuju.
Često su prisutne neke od sljedećih teškoća:
- poteškoće u razumijevanju govora
- doslovno shvaćanje jezika
- teškoće u socijalnoj interakciji
- potreba za rutinom i ponavljanjem
Istovremeno, ta djeca mogu imati iznimno dobro pamćenje, preciznost i sposobnost uočavanja detalja. Nedostaje li neko slovo u abecedi ili je preskočen neki broj, moj sin će to sigurno primijetiti puno prije svih ostalih. Pronalazak nedosljednosti je velika vrlina.
Teško je donijeti univerzalan zaključak jer je svako dijete uistinu jedinstveno i kao takvo će se razvijati. Neka djeca s hiperleksijom s vremenom razviju vrlo dobro razumijevanje jezika i uspješno se uključe u školu. Drugoj djeci bit će potrebna dugotrajnija podrška u komunikaciji, socijalnim vještinama i učenju. Važno je, dakako, dovoljno rano prepoznati djetetove potrebe i pružiti mu adekvatnu podršku.
Roditeljev zadatak je uvijek prepoznati snažne strane svog djeteta jer mu tako lakše može pružiti prilagođenu potporu. Kod mnoge djece s hiperleksijom upravo slova i riječi mogu pomoći u učenju šire komunikacije.
Da li će hiperleksija biti dar ili teškoća, ovisi zapravo o samom djetetu i mogućnostima koje ima da svoje vještine pretvori u dobro razumijevanje. Treba prihvatiti da dijete doživljava i razumije svijet oko sebe drugačije od prosječnog djeteta i u skladu s tim poduprijeti njegov razvoj.
S ljubavlju, Tanja