Regresija kod djece: što kad razvoj krene unatrag?

Svaki roditelj voli vidjeti napredak svog djeteta, a osobito ako ste roditelj djeteta s teškoćama  u razvoju. Sve nove vještine tada dolaze kao male pobjede. Nitko, ali nitko vas ne može pripremiti na trenutak kada vidite da dijete gubi naučene sposobnosti ili znanja.

Ovaj fenomen gubljenja naučenih vještina, poznat kao regresija, nije neuobičajen kod djece, posebno one s teškoćama u razvoju, a njegovo razumijevanje ključno je za učinkovito rješavanje izazova.

Što je regresija?

Regresija se događa kada dijete izgubi prethodno stečene vještine ili sposobnosti. To mogu biti vještine povezane s govorom, motoričkim razvojem, društvenom interakcijom ili čak svakodnevnim životnim zadacima. Regresija može biti nagla ili postupna, a može utjecati na jedno ili više područja razvoja.

Na primjer:

– Dijete koje je prije koristilo riječi za komunikaciju moglo bi djelomično ili potpuno prestati govoriti. Može razviti mucanje ili početi tepati iako je preraslo fazu dječjeg tepanja.

– Dijete koje je bilo naučeno na WC moglo bi opet imati teškoće u tom području. Može se vratiti korak unatrag i prestati koristiti tutu iako ju je već prihvatilo.

– Društvena ponašanja, kao što je uspostavljanje kontakta očima ili odazivanje na ime, mogu se smanjiti.

Zašto dolazi do regresije?

Do regresije može doći iz različitih razloga i ponekad je teško sa sigurnošću reći što je bilo okidač.

1. Razvojni uvjeti: Postoje oblici autizma tzv. regresivni autizam kod kojeg dijete u određenoj dobi gubi  vještine, često u govoru ili društvenoj interakciji, nakon početnog razdoblja tipičnog razvoja. Određena genetska stanja također mogu izazvati ozbiljne regresije kod djece osobito motoričkih i komunikacijskih vještina.

2. Stres ili trauma: Velike životne promjene ponekad mogu uzrokovati privremenu regresiju. Promjene poput vrtića, selidbe, novog člana obitelji ili rastave roditelja čine se kao jasan izvor stresa za dijete. No za dječji mozak i neke manje ozbiljne situacije mogu biti razlog za povlačenje. Prebolijevanje viroze, iznenadan strah od nečega, neugodno islustvo isl. 

3. Zdravstvena stanja: Zdravstveni problemi kao što su napadaji, infekcije ili neurološka stanja mogu izazvati regresiju. Iako smo svi naučeni razmišljati o epilepsiji kroz velike i vidljive napadaje zvane grand mal, epilepsija se može i puno suptilnije javljati kod djece. Zagledavanje u jednu točku tj. odsutnost djeteta, bezrazložno smijanje ili plakanje, trzaji jednog dijela tijela, sve to mogu biti tihi znakovi da se epilepsija događa.

4. Kašnjenja u razvoju: Djeca s teškoćama u razvoju mogu doživjeti razdoblja regresije kao dio svoje jedinstvene razvojne putanje. Ponekad se regresija javi kao odgovor na prezasićenje s vježbama ili jednostavno kao potreba za pauzom.

Svjedočenje regresiji može biti vrlo emocionalno naporno za roditelje. Prirodno je osjećati se zabrinuto ili čak bespomoćno, ali važno je zapamtiti da regresija ne znači nužno trajni gubitak sposobnosti. Mnoga djeca mogu ponovno steći ili ponovno naučiti vještine uz pravu podršku.

Kako reagirati na regresije?

Iako ostati miran u razdoblju regresije zvuči poput nemoguće misije, to je upravo ono što roditelj treba učiniti. Burna reakcija samog roditelja može izazvati dodatan stres za dijete i povećati opseg regresije. Osobito ako roditelj nema strpljenja i forsira dijete na određene vještine koje je ranije svladalo.

Budite svjesni da dijete vrlo često osjeti i zna da je izgubilo neku vještinu. Ako je do jučer moglo izvršiti neku radnju ili izreći pojedine rečenice, a danas više ne može, kod djeteta se mogu javiti frustracija i manjak samopouzdanja kao odgovor na novo stanje.

Iznimno je važno ostati miran i nježno pomoći djetetu da ponovno nauči potrebno i nadoknadi ono što je privremeno nestalo. Ako je dijete sklono regresijama, tada će ih zasigurno doživjeti ponovno. Roditelj ima ulogu biti oslonac u tim trenucima i pravi saveznik na putu oporavka.

S vremenom će svaki roditelj znati prepoznati koji su okidači za djetetovo nazadovanje i primjereno reagirati na iste. Nažalost, to vas neće emocionalno pripremiti za svaki sljedeći put, jer djetetova regresija sigurno će zaboljeti roditelja koliko god puta da se ponavljala. 

Svakako nastojte smanjiti stresore koji izazivaju regresiju. Dakako da neće biti moguće izbjeći svaki stres za dijete, ali slijedite svoj instinkt i dozvolite djetetu period oporavka i odmora prije nego krenete u nove izazove.

Nježno ponovno uvedite vještine

Koristite iste metode koje su djelovale kada je vaše dijete prvi put naučilo tu vještinu. Na primjer, ako vaše dijete doživljava jezičnu regresiju, ponovno upotrijebite logopedske tehnike koje su bile uspješne u prošlosti. Uključite aktivnosti temeljene na igri kako bi ponovno učenje bilo zanimljivo i manje stresno.

Zapamtite da regresije mogu biti emocionalno uznemirujuće za vaše dijete. Pružite im utjehu, sigurnost i strpljenje dok se nose s ovim izazovima.

Kada odmah potražiti pomoć?

Iako je regresija često privremena i može se nadoknaditi u nekoliko tjedana ili mjeseci, ona također može ukazivati ​​na ozbiljne temeljne probleme. Odmah se obratite djetetovom liječniku ako:

• Regresija je nagla ili jaka.
• Prate ga drugi zabrinjavajući simptomi, poput napadaja, gubitka koordinacije ili značajnih promjena u ponašanju.
• Vaše dijete prestaje zadovoljavati osnovne potrebe (npr. jesti, piti ili dobro spavati).

Dovoljno je da vam se nešto čini neuobičajeno da imate dovoljan razlog konzultirati se s djetetovim neurologom ili drugim specijalistom koji ga prati. Nekada će biti potrebne dodatne pretrage kako bi se isključila određena medicinska stanja odnosno uvela adekvatna terapija (npr. u slučaju epilepsije ili sličnih stanja).