Što kada se dijete ne odaziva na svoje ime?

Jedna od važnih prekretnica u ranom djetinjstvu je kada beba počne reagirati na svoje ime. To je ujedno i prvo od pitanja kada se radi razvojna procjena djeteta.  Gotovo uvijek će neuropedijatar, psiholog ili psihijatar pitati i testirati da li se dijete odazove kada čuje svoje ime. Iako bi mnogi mogli odmah pomisliti na autizam, važno je razumjeti da različiti čimbenici mogu biti u u pozadini neodgovaranja na ime. U ovom blogu istražit ćemo u kojoj dobi djeca obično počinju reagirati na svoja imena, kada bi roditelji trebali razmisliti o traženju savjeta, moguće uzroke i načine poticanja ove važne reakcije.

U kojoj dobi bi se dijete trebalo odazivati ​​na svoje ime?

Većina djece počinje se odazivati ​​na svoje ime u dobi između 6 i 12 mjeseci. U početku bi taj odgovor mogao biti suptilan – poput okretanja glave, zaustavljanja onoga što rade ili uspostavljanja kontakta očima. Kako rastu, ova reakcija postaje dosljednija i izraženija, a s pojavom govora i aktivnija.

Do otprilike 9. mjeseca tipično dijete trebalo bi redovito gledati prema roditelju kada se zove njegovo ime, čak i usred smetnji. Međutim, bitno je prepoznati da se svako dijete razvija vlastitim tempom. Ako se dijete ne odaziva na ime do svog prvog rođendana, to bi mogao biti znak da roditelj počne pažljivije promatrati.

Kada bi se roditelji trebali zabrinuti?

Iako je povremeni izostanak odgovora savršeno normalan, osobito ako je dijete duboko usredotočeno na aktivnost ili je u novom okruženju, učestali nedostatak odgovora nakon 12 mjeseci može zahtijevati pozornost. Roditelji bi trebali uzeti u obzir sljedeće:

• Učestalost i kontekst: Neodaziva li se dijete na svoje ime uvijek ili samo ponekad? Postoje li specifične situacije u kojima dijete reagira odnosno ne reagira?
• Drugi razvojni znakovi: Dostiže li dijete druge razvojne prekretnice, poput brbljanja, uspostavljanja kontakta očima i pokazivanja interesa za ljude i okolinu?
• Uredan sluh: Može li biti problema sa sluhom? Ponekad djeca ne reagiraju jer ne čuju dobro ili uopće ne čuju.

Ako je izostanak odgovora uporan i popraćen drugim problemima u razvoju, može biti od pomoći konzultirati se s pedijatrom ili stručnjakom za razvoj.

Dijagnoze iza neodgovaranja na ime

Dok je poremećaj iz spektra autizma (PSA) stanje koje se obično povezuje s neodgovaranjem na ime, to nikako nije jedina mogućnost. Ostali mogući razlozi uključuju:

1. Oštećenje sluha: Problemi sa sluhom, u rasponu od blagog do dubokog gubitka sluha, mogu utjecati na sposobnost djeteta da reagira. Test sluha može pomoći u određivanju je li to faktor.
2. Kašnjenja u razvoju jezika: Ponekad, kašnjenje u razvoju jezika također može uzrokovati da dijete ne reagira dosljedno na svoje ime. To ne znači nužno ozbiljan problem, ali se mora posvetiti pažnja pravilnoj podršci.
3. Poremećaji pažnje: Stanja povezana s pažnjom također mogu utjecati na djetetovu reakciju. Dijete možda neće odgovoriti jer je previše usredotočeno na nešto drugo.
4. Problemi senzorne obrade: Djeca s poteškoćama senzorne obrade mogu se boriti s ugađanjem pozadinske buke ili senzornih podražaja, što otežava fokusiranje na slušanje svog imena.
5. Tipična razvojna varijacija: Neka djeca kasnije razviju vještine društvene komunikacije od druge. Kašnjenje u odgovoru na ime može jednostavno biti varijacija u normalnom razvoju.

Kako potaknuti dijete da se odaziva na svoje ime?

Ako ste zabrinuti zbog toga kako vaše dijete reagira na svoje ime, postoji nekoliko strategija koje možete koristiti za poticanje ove važne vještine:

• Stvorite pozitivne asocijacije: Neka odazivanje na ime bude zabavno i korisno iskustvo. Zazovite djetetovo ime radosnim, privlačnim tonom i odmah nastavite s nečim u čemu uživaju, poput omiljene igračke, igre ili zagrljaja punog ljubavi. Pozitivno potkrepljenje može potaknuti dosljednije odgovore.

• Smanjite ometanja: Pokušajte zvati svoje dijete po imenu kada ima minimalnih smetnji. Isključite TV ili drugu pozadinsku buku i provjerite jeste li u njihovom vidnom polju. To im može pomoći da se usredotoče na vaš glas.

• Koristite interakciju licem u lice: Spustite se na razinu svog djeteta i uspostavite kontakt očima kada ga dozivate po imenu. Ovaj izravni angažman može pomoći da se njihova pozornost učinkovitije zaokupi.

• Vježbajte uz ponavljanje i strpljenje: Vježbajte dozivati ​​djetetovo ime tijekom dana u različitim okruženjima i situacijama. Ponavljanje pomaže ojačati vezu između slušanja imena i odgovaranja.

• Igrajte igre prepoznavanja imena: Izmislite jednostavne igre koje uključuju dozivanje djeteta imenom. Na primjer, možete se igrati skrivača, govoreći: “Gdje je [ime djeteta]?” Evo ga/je!” kad se pojave. Igre kao što je peek-a-boo također se mogu prilagoditi tako da ih zazovete po imenu prije nego što se otkrijete.

• Uključite druge članove obitelji: Potaknite braću i sestre, bake i djedove da vježbaju zvati dijete imenom na pozitivan, zanimljiv način. Ova raznolikost može pomoći vašem djetetu da nauči reagirati na različite glasove i tonove.

Zaključno

Iako djetetovo neodgovaranje na svoje ime može biti zabrinjavajuće, važno je toj situaciji pristupiti sa smirenom, informiranom perspektivom. Imajte na umu da postoje mnogi potencijalni razlozi za ovakvo ponašanje i da ono ne ukazuje uvijek na ozbiljan problem. Proaktivnost u promatranju razvoja vašeg djeteta i prakticiranje pozitivnih tehnika potkrepljivanja može napraviti značajnu razliku.

Ako problemi potraju, posavjetujte se sa pedijatrom ili stručnjakom za razvoj djeteta. Uz strpljenje, praksu i podršku, većina djece može naučiti prepoznati svoje ime i odgovoriti na njega, otvarajući put naprednijoj komunikaciji i društvenim interakcijama.