Teškoće u učenju – kako ih prepoznati i pomoći djetetu

Škola je jedna od velikih prekretnica u djetetovom životu. Dijete  se susreće s povećanim opsegom učenja, disciplinom, odgovornošću, stječe prijateljstva i razvija vlastitu osobnost. Kao roditelji, uglavnom smo uzbuđeni oko nove životne faze našeg mališana i brinemo kako će se snaći među vršnjacima.

No, škola je i vrijeme kada određene teškoće mogu postati vidljive. To je moguće i za djecu koja, do tod trenutka, nisu pokazivala nikakva odstupanja u razvoju tj. ona nisu bila vidljiva jer nije bilo pravoga testa za njih.

Kašnjenja ili poteškoće u učenju mogu utjecati na sposobnost djeteta da čita, piše, rješava matematičke zadatke ili usvaja gradivo jednako brzo kao njegovi vršnjaci.

Ponekad, ne pristupi li se ovoj teškoći ispravno, ona može izazvati promjene u ponašanju ili pogodovati razvoju određenih psihičkih smetnji kod djeteta. Roditelj je ključan u ovom trenutku, a najvažnija zadaća koju ima je da ne zatvara oči na znakove koje primjećuje i da pruži djetetu podršku koja mu treba.

Što su kašnjenja u učenju?

Kada se dijete bori da stekne određene akademske vještine poput čitanja, pisanja ili matematičkih vještina istom brzinom kao i njegovi vršnjaci, tada govorimo o mogućim kašnjenjima u učenju. Podrazumijeva se, dakako, da nije riječ o izbjegavanju učenja ili nedovoljnom radu. Dakle, ukoliko dijete ulaže napor da nauči određena znanja, ali u tome ne uspijeva, može se postaviti pitanje uzroka.

Nedostatak pažnje i mogućnosti da se fokusira na zadatak također su važan dio procesa usvajanja novih znanja.

Izazovi učenja mogu proizaći iz različitih stanja, uključujući specifične poteškoće u učenju kao što su disleksija, disgrafija ili diskalkulija, a također mogu koegzistirati s drugim stanjima kao što su ADHD, spektar autizma idr.

Evo nekih uobičajenih poteškoća u učenju i njihovih primarnih karakteristika:

1. Disleksija: Poteškoće s čitanjem i razumijevanjem napisanog. Pojednostavljeno bi rekli da slova napisana u nizu neće biti jednaka za dijete s disleksijom tj. neka slova će dodavati, neka izostavljati. Teškoća je naravno kompleksnija od ovog jednostavnog pristupa, no srž je da dijete neće moći čitati s razumijevanjem i posljedično neće moći učiti potreban sadržaj.  

2. Disgrafija: Teškoća djeteta da svlada vještine pisanja. Iako može biti praćena disleksijom, disgrafija često može biti samostalan sindrom. Dijete tako može svladati čitanje, kao i pravopis, a zadržati problem pisanja.

3. Diskalkulija: Problemi s razumijevanjem brojeva i učenjem matematičkih vještina. Vrlo često nedovoljno rano dijagnosticiran sindrom jer dijete može imati uredan razvoj ostalih vještina pa se stavlja pritisak na njega da svlada i matematiku tj. da se potrudi više.

4. Poremećaj slušne obrade: Poteškoće s obradom i tumačenjem slušnih informacija mogu utjecati na razumijevanje. Dijete će se mučiti s pravilnim procesuiranjem informacija dobovenih slušanjem.

5. Poremećaji vidne obrade: Ponekad dijete može imati teškoće s vidom koje neće biti jasno prepoznate na vrijeme.

6. Poremećaj pažnje: Nemogućnost da se koncentrira na zadatak dovoljno dugo  ili da mirno prati nastavu za dijete mogu biti veliki izazov pri učenju. Poremećaj pažnje može biti praćen i hiperaktivnošću, no to nije nužno.

Važnost rane dijagnoze i intervencije

Rano prepoznavanje kašnjenja u učenju ključno je za pružanje prave podrške. Istraživanja pokazuju da rana intervencija značajno poboljšava ishode za djecu s teškoćama u učenju. Rani probir i prilagođene intervencije mogu pomoći u uklanjanju praznina u učenju te poboljšati samopouzdanje i akademski uspjeh.

Roditelji i odgojitelji trebali bi paziti na znakove koji upućuju na to da se dijete bori s učenjem, kao što su:

– Stalne poteškoće s čitanjem, pisanjem ili matematikom.

– Poteškoće u praćenju uputa ili samostalnom izvršavanju zadataka.

– Izbjegavanje školskih obaveza ili osjećaj frustracije tijekom akademskih zadataka.

– Poteškoće u zadržavanju informacija ili primjeni naučenih vještina u novim kontekstima.

Nažalost, kašnjenja u učenju često se pogrešno shvaćaju i mogu ostati neprepoznata godinama, osobito ako se čini da dijete dobro funkcionira u drugim područjima.

Roditelj će često, nakon uspostavljene dijagnoze u školskoj dobi, prisjetiti se da je dijete možda imalo određene znakove i ranije, no oni nisu bili tako jasno izraženi. Učenje boja, oblika ili slova prije polaska u školu mogu roditeljima natuknuti je li sve uredu. Također, svladavanje vještina vlastite higijene i samostalnosti kod djeteta faze su koje treba pomnije pratiti kako dijete raste do školske dobi.

Strategije podrške djeci s kašnjenjima u učenju

Kao roditelj imate veliku privilegiju djetetu biti oslonac na akademskom putu. Važno je za početak da sami osvijestite i informirate se o mogućoj teškoći te potražite stručnu pomoć. Mnoge prepreke svladive su kroz uporan rad i pozitivnu podršku djetetovom učenju.

Također, važno je s djetetom razgovarati o cijelom procesu. Teškoće su tu da se osvijeste i da zajedno pronađete put kroz njih. Razvoj zdravog samopouzdanja i prihvaćanje svojih karakteristika svakom djetetu će olakšati sazrijevanje, umjesto da razvija negativne misli kako nije dovoljno dobro ili sposobno za određeni zadatak.

Ukoliko je potrebno, ovisno o dijagnozi koja se ustanovi, djetetu se mogu pružiti individualizirani planovi nastave i učenja koji će mu olakšati svladavanje gradiva. Nekada to može biti u vidu produženog vremena za testove, dodatnih instrukcija u manjim grupama ili jedan na jedan, upotrebom dodatnih pomagala itd.

Iznimno je važno naučiti dijete da se njegove sposobnosti mogu poboljšati trudom i upornošću. Potrebno je podržati i pohvaliti naporan rad koji dijete ulaže i nikako ne doskočiti problemu brzim rješenjima i činjenjem umjesto djeteta. Na taj način dobit ćete peticu ove školske godine, ali djetetov problem će ostati. Izgradnja discipline i vjere u vlastiti rad omogućit će djetetu da se suočava s problemima kroz život.  

Zaključak

Kašnjenja u učenju predstavljajui značajne izazove za dijete i ono može doživjeti osjećaje frustracije, neugodnosti ili niskog samopoštovanja, osobito ako se uspoređuje s vršnjacima.

Uz ranu intervenciju i ispravne strategije podrške, dijete će prevladati prepreke i ostvariti svoj puni potencijal. Roditeljska vjera u sposobnost djeteta da uspije snažan je i važan motivator na tom putu.