Vježbanje koncentracije kad se čini nemogućim

Koncentracija je vitalna vještina za učenje i razvoj. Sad kad smo to izgovorili, idemo iskreno reći da je koncentracija često poput balona na vjetru ili, točnije, uraganu.  

Za svu djecu držanje pažnje duže vremena predstavlja izazov, a za djecu s kašnjenjem u razvoju taj zadatak se često čini kao teška bitka. To ne znači nužno da je fokus nedostižan, već da zahtijeva drugačiji pristup.

Uz strpljenje, ispravne strategije i poticajno okruženje, djeca mogu poboljšati svoju koncentraciju i imati koristi u svakodnevnim aktivnostima.

Zašto je nekoj djeci teška koncentracija?

Djeca s kašnjenjem u razvoju ili poremećajima pažnje često se bore s vještinama izvršnog funkcioniranja koje su ključne za koncentraciju. To je prije svega kontrola nagona i impulsa, uspješno kontroliranje emocija, zadržavanje fokusa i radna  memorija. Sve ovo može biti narušeno i zbog prevelike upotrebe ekrana pa i neurotipična djeca koja provode previše vremena s mobitelom u ruci imat će slične izazove.

Ono što dodatno može otežati situaciju kod mališana s razvojnim kašnjenjima su:

Senzorna osjetljivost – ukoliko dijete ima poteškoće senzorne integracije, različiti podražaji mogu mu ometati koncentraciju.

Hiperaktivnost – potreba djeteta za stalnim fizičkim kretanjem otežava mirno sjedenje i rješavanje zadataka na jednom mjestu.

Odgođena kognitivna obrada –pojedina djeca trebat će više vremena za neki zadatak ili za razumijevanje što se točno traži.

Stereotipije – djeca s poremećajem spektra autizma imaju često i pridružene stereotipije koje mogu usporavati izvršenje zadatka i ometati koncentraciju.

Razumijevanje ovih izazova pomaže nam da prilagodimo strategije rada kako bismo zadovoljili djetetove jedinstvene potrebe i postigli maksimalan rezultat. Važno je postići maksimum koje dijete ima, a ne nametati zacrtane miljokaze ovisno o dobi ili našim očekivanjima.

Kako vježbati koncentraciju?

Svako dijete je jedinstvena priča i ne postoji univerzalan recept koji se može primijeniti na svakog mališana. Iz sljedećih prijedloga, dakle, uzmite ono što odgovara vašem djetetu i prilagodite način rada.

• Počnite s malim, ostvarivim ciljevima

Započnite s aktivnostima koje zahtijevaju kratko vrijeme usredotočenosti (2-5 minuta) i postupno povećavajte vrijeme kako se djetetova sposobnost bude poboljšavala.

Na primjer, počnite sa slagalicom ili igrom spajanja koja se može brzo dovršiti i nagradite dijete kada završi. To mogu biti doslovno slagalice od dva dijela. Ako dijete završi dvije takve slagalice nagradite ga, proslavite uspjeh i kada osjetite da je moguće dodajte još jednu slagalicu u zadatak.

Cilj je dobiti uspješan završetak da dijete osjeti da to može prije nego ga napusti koncentracija. Zadate li pretežak zadatak koji sigurno neće biti izvršen, kod djeteta možete izazvati osjećaj frustracije i otpor prema budućim pokušajima.

• Stvorite strukturiranu rutinu

Odredite dosljedno vrijeme za fokusirane aktivnosti svaki dan. Predvidljivost pomaže djeci s kašnjenjem u razvoju da se osjećaju sigurno.

Koristite vizualne rasporede ili mjerače vremena kako biste pokazali koliko će aktivnost trajati, pomažući djetetu da shvati kada će doći pauza. Možete staviti raspored na djetetov ormar ili gdje god mu je praktično i upotrijebiti mali pješčani sat koji će vam mjeriti vrijeme. Budite dosljedni.

• Podijelite zadatke u korake

Podijelite zadatke u manje dijelove kojima se može upravljati. Na primjer, ako rješavate jednostavne zadatke u vježbenici, odredite da je cilj jedna riješena stranica (ili dvije i više ovisno o vašoj procjeni). Zatim kada uspijete dobiti ritam rješavanja zadataka, sljedeća vježbenica može biti s većim broje stranica.

Izbjegavajate preopterećenost i svakako proslavite uspješno završen zadatak. Nagrada može biti djetetova omiljena igra, izlazak van, zagrljaj, što god dijete voli.

• Uključite pauze za kretanje

Za hiperaktivnu djecu dugotrajno mirno sjedenje može biti nerealno. Uključite kratke pauze za kretanje između fokusiranih aktivnosti, kao što su skokovi ili ples. Time ćete pomoći djetetu da se oslobodi napetosti, a sve možete pretvoriti u zanimljivu igru.

Stvorite igru od vremenskog zadatka nakon kojeg slijedi fizička aktivnost. Na primjer, recite: “Da vidimo koliko kocki možemo složiti u jednoj minuti!” Nakon svake odrađene minute slijedi skakanje ili ples. Postavljanje jasne krajnje točke smanjuje rizik od dosade ili frustracije.

• Koristite višesenzorne pristupe učenju

Uključivanje više osjetila drži djecu zainteresiranom i usredotočenom. Na primjer, koristite taktilne alate poput gline, vizualna pomagala poput kartica ili slušne znakove poput glazbe ili pjesmica kako biste učenje učinili dinamičnim i interaktivnim.

Ovdje se vraćamo i na pitanje senzorne integracije koja nekim mališanima može biti teška. U tom slučaju nastojte da za vrijeme rješavanja zadataka uklonite sve eventualne neželjene podražaje i što više olakšajte djetetu da se fokusira.

Vježbe senzorne integracije prakticirajte odvojeno kako djetetu ne bi bilo prenaporno boriti se sa senzornim podražajima i istovremeno vježbati koncentraciju.

• Iskoristite interese djeteta

Ukoliko dijete pokazuje interes za određene aktivnosti ili predmete iskoristite ih kako biste pojačali motivaciju za vježbanje koncentracije. Dijete će lakše surađivati ako u nečemu uživa.

Ako voli životinje, uključite igre, knjige ili crteže na temu životinja u zadatke koji zahtijevaju fokus. Neka djeca vole vlakove, neki brojeve i slova, a neki crtanje ili plesanje. Vi znate najbolje što je pozitivni pokretač vašeg djeteta i slobodno izgradite vježbe koncentracije oko toga.

• Dajte jasne upute

Koristite kratke, izravne rečenice i ponovite upute ako je potrebno. Vizualni znakovi ili podsjetnici korak po korak mogu pojačati verbalne upute.

Svakako prilagodite težinu zadatka stupnju razumijevanja djeteta. Nema koristi ako ćete objašnjavati komplicirane zadatke u više koraka koje dijete ne razumije. Ako je dijete malo i razumijevanje nije dovoljno razvijeno, ograničite se na jednostavne upute u jednoj rečenici.

Uvijek razmišljajte o tome da prilagodite način govora djetetu i olakšate komunikaciju. Cilj je dobiti veću pažnju i rješavanje zadatka.

Nekoliko smjernica za vas

Koliko god vam se činilo da dijete ne sluša, možete biti sigurni da vas vidi i osjeća. Roditelj je zapravo prvi i najvažniji idol svakog djeteta i ono nesvjesno kopira roditeljske obrasce. Evo što u svom ponašanju možete promijeniti kako bi pomogli djetetu u borbi s manjkom koncentracije.

1. Ugasite ekrane – ovo se ne odnosi samo na gašenje ekrana za dijete, već i za vas. Za početak, nikako djetetu s manjkom koncentracije nemojte davati ekrane da biste ga smirili. To je uistinu kao dolijevanje ulja na vatru. Možda će u početku izgledati kao da pomaže, ali će problemi samo jače buknuti. Dječji mozak koji je raspršen i teško se fokusira na jedan zadatak nema nikakve koristi od brzog izmjenjivanja slika i bombardiranja podražajima s ekrana. No, da biste djetetu dali pozitivan primjer, istoga se morate odreći i vi. Nekada nismo ni svjesni da često gledanje mobitela i na roditelje djeluje tako da im pobuđuje uznemirenost, a važno je da budete smireni i strpljivi dok radite s djetetom.
2. Prilagodite očekivanja – za napredak je potrebno vrijeme. Neko dijete će trebati više, a neko manje vremena za određeni zadatak. Vaš cilj je postići napredak kod svojeg djeteta. To znači da gledate samo svoje dijete, bez uspoređivanja s drugima te prilagođavate težinu i očekivane ciljeve onome što dijete može.  Usredotočite se na postupno poboljšanje, a ne na trenutno savršenstvo. Rad s djecom zahtijeva jako puno strpljenja i nježnosti. Ako vi odustajete nakon dva pokušaja, nije realno za očekivati da dijete ne odustaje.
3. Izbjegavajte kažnjavanje – vi morate imati nultu razinu frustracije u radu s djetetom i nikako, ali nikako, ne smijete pribjeći kaznama ukoliko dijete ne pokazuje napredak ili čak interes za zadatak. Možda morate promijeniti taktiku rada i učini vježbanje poticajnijim da biste vidjeli pomak. Kažnjavanje djetetove nepažnje ili manjka fokusa samo će vam stvoriti novi otpor i otežati budući rad. Radije nježno preusmjerite dijete natrag na zadatak ili omogućite kratku stanku prije ponovnog pokušaja.
4. Uzorno usredotočeno ponašanje – opet podsjetnik da dijete imitira vas. Sami pokažite smireno i usredotočeno ponašanje. Budite blagi i dosljedni. Uživajte u igri s djetetom. Ako dijete primijeti da ste vi nervozni i niste fokusirani na zadatak te gledate kako što prije završiti da se posvetite nečemu drugome – rezultat djeteta će izostati. Vrijeme koje ste odvojili za rad s djetetom mora biti u cijelosti posvećeno djetetu i vježbi. Nemojte pogledavati telefon ili razgovarati s ukućanima dok dijete rješava zadatak. Budite s njim kroz sve korake.

Zapamtite, napredak svakog djeteta je individualno putovanje. Pokazujući strpljenje, ohrabrenje i vjeru u potencijal svog djeteta, ne samo da ga učite kako da se fokusira, već gradite njegovo samopouzdanje da se bolje nosi s budućim izazovima.